Mon Tour de France- Annecy

Na pisanje ovih redaka potakla me knjiga moje rodakinje Nives "Memories of the past" u kojoj sam, zacudjujuce, na engleskom jeziku citala o mom djedu kada je bio mladic! Kada sam odlazila u Arles, u Provansu, odlucila sam ispuniti obecanje koje sam si dala dok sam cekala odgovor za stipendiju Centre national du livre hoce li Arles biti grad u niski 4 francuska grada u kojima sam zivjela. Obecala sam si da cu napisati knjigu "Kako sam zivjela u 4 francuska grada".

Annecy (srpanj 1993) U Annecy sam isla sa 17 godina. Dobila sam stipendiju za ljetni tecaj francuskog jezika. Annecy je grad u Alpama, département Haute-Savoie. Putovala sam vlakom preko Italije, iz Trsta preko Torina i granice s Francuskom - još nije bilo Schengena. Kad smo prelazili granicu iz Italije u Francusku, u coupé je ušla jedna mlada Francuskinja i upitala me "Est-ce qu'il vous dérange si je fume?" ili "Je peux allumer?", na što sam ja klimnula glavnom. Sljedeći putnik vlaka kojeg sam zadržala u pamćenju bio je jedan Arap. pričali smo, rekla sam kako se francuski u Hrvatskoj rijetko govori, a on je rekao da je u njegovoj zemlji upravo suprotno (u to vrijeme nisam ništa znala o Magrebu). Sišli smo na istom odredištu. Annecy.

U Annecy-ju je smještaj polaznika tečaja bio organiziran na dvije lokacije. Ispostavilo se da je jedna zgrada življa, a druga mirnija. Smjestili su me u mirniju. Annecy je grad na vodi. Na jezeru i rukancima. Jezero je poznato ljetovalište. Kao što je poznato, u jezeru tj. u slatkovodnoj vodi se teže pliva, što je meni kao djetetu s mora bila novina. Na plaži pitali su me neki mladi: Tu viens d'où?, a moj odgovor "De Croatie" razumjeli su kao "Roissy" (dio pariškog predgrađa) . Za proslavu nacionalnog praznika 14.7. bio je veliki vatromet. Ja sam tri dana ranije napunila 17. godina. Annecy, to je voda. Otkriće da "Ville vieille" nije isto što i "Vieille ville". Bazala sam ulicama i došla do trgovine "Artisans du monde" u kojoj sam kupila nezaboravnu svijetlo-plavu torbu. Gospođa me pitala odakle sam i poklonila mi Unicefov plakat na nasmijanu djevojčicu čija mlađa sestra viri iza njenog ramena. Annecy, to je crkva u kojoj sam vidjela sjedalice-odmaralice. Žena turistički vodič objasnila je da su te izbočine u zidu služile za to da se vjernici za dugih misa koje su se onda služile u prošlim vremenima ipak naslone i odmore noge.