Mjesto u Drôme ali nedaleko Alpa gdje sam čuvala dvije bebe, jednu od 6 mjeseci (Paul) i jednog dječaka od tri godine (Antonin). Na tržnici u gradu vidjela sam štand sa sirevima i probala alpski sir tome - jak, lagano papren sir, okus kojeg ću zauvijek pamtiti.

Drôme je pokrajina s puno voćnjaka. Marelice. Ljudi kod kojih sam čuvala djecu dozvolili su mi da u slobodno vrijeme uzmem biciklu. Vozila sam cestama do sela i prolazila pokraj voćnjaka marelica. Nikada nisam jela toliko marelica kao tada ! Nikada ! Sreća da me vlasnici nisu vidjeli !

S mamom dvoje djece otišla sam u Lyon. Dok sam čuvala dva dečka, svirala sam im gitaru. Znam da sam svirala bajagu. Kad sad razmislim, velik napor je uložen iza tog mog znanja francuksog ! Dva mala susjeda špijali su kroz moj prozor pa sam ih grdila – na francuskom!U toj kući krhkih zidova čula sam prvi put kako se psuje na francuskom. Kad sam majci djece rekla kako mi je neobičan njihov stan s tankim pregradnim zidovima, nisam se mogla sjetiti francuske riječi za « krhak » pa sam joj rekla tu hrvatsku riječ – nije mi jasno kako je uspjela razumjeti da to znači fragile s našim h, u riječi sa samo jednim samoglasnikom ! Francuzima to izgleda otprilike kao nama arapski s guturalnim « h » !

Lyona se sjećam jer sam vidjela razglednicu na igru riječi prema riječi « manjina » - smrt je biti član manjine. Lijep stari grad, s krovovima koji su međusobno povezani malim mostićima. Kupila sam baguette i cammembert i to sam jela dok sam čekala majku djece da se vratimo « kući ».

Zaista mislim da me Francuska voli. Valjda me voli jer sam s tolikim srcem željela upoznati je.

Otišla sam potom u Nancy, grad za ljubitelje « art déco, art nouveau »