Znam svaku ulicu centra Strasbourga. Neobično kako me život u dva navrata nanio u taj grad…Sjećam se, išla bih raditi male božićne kolačiće kod poznanice Nathalie u njen stan iznad rock kluba La Laiterie koji je vodila.

U Strasbourgu smo stekli prijatelje. Upoznali smo mnogo zanimljivih ljudi. Najljepše je bilo na brodićima gdje smo pili cafe i na biciklističkim stazama po kojima smo vozili : u Pourtales i na Canal de la Marne au Rhin. Voljela sam dvorac Pourtales, pogotovo jednu klupicu na rubu polja. Sreceom, i moja mama je vidjela ta mjesta ! Voljela sam i strasburške cafe-e, već smo ih znali, čak i konobare ! Strasbourg...srce ti ne poskoči od tog grada. Ljudi su distancirani. No ipak, nakon gotovo 5 godina u Strasbourgu i poznanicima s kojima se i danas dopisujem mailom, mogu reći da mi je drag Strasbourg, jedna važna postaja u mom i Draganovom životu. I danas nosim privjesak za ključeve « našeg » prvog stana na ključevima svakog stana u kojem smo živjeli – u zagrebu, u Strasbourgu, u Toulouse-u. Međutim, ne bih voljela živjeti život u Strasbourgu. Radi biološkog staništa.